Dobro je što ljudi ne razumiju bankarski i monetarni sistem. Jer da razumiju, već sutra bi izbila revolucija. Ali svijet se mijenja, to je sada očigledno. Vidimo to kroz rast cijena, kroz nesigurnost, kroz haos. Vjerovao ti ili ne, dugo sam oklijevao da napišem ovaj članak. Već postoji bezbroj knjiga o kraju svijeta i proroka finansijskog kolapsa. A moj cilj je da širim svijest, znanje i nadu – ne strah. Ali došao je trenutak kad više nisam mogao da ćutim.

Jedan od ključnih trenutaka desio se kada je gospodin Swastik rekao: „Ako sada ne dobijemo A, izgubićemo mnogo više.“ I bio je u pravu. Ali ti kažem: možeš li spavati noću kad vidiš šta se dešava? Moraš, reći ćeš – jer život ide dalje. Ali moje prvo pitanje je: Komu vjeruješ?

Ignorisati ono što sledi bilo bi krajnje neodgovorno. Ignorisanje ovakvog članka jednako je kriminalnom nemaru. Možda misliš da preuveličavam? Onda, vjerovatno, još ne znaš šta sve ne znaš.

Kao preduzetnik sam se veoma rano počeo baviti našim ekonomskim sistemom. I priznajem – nekada nisam želio da povjerujem u ono što sam otkrivao. Ali na kraju, moraš da prihvatiš istinu – da bi pronašao način kako da preživiš u njoj. Kada sam odlučio da napišem sveobuhvatan članak o ovoj temi, suočio sam se s podacima koji su me iskreno uplašili.

Stalno se pitam – zašto ljudi ne žele da se probude? Kako je moguće da, i pored obilja informacija i pristupa znanju iz cijelog svijeta, još toliko ljudi slijepo vjeruje onome što im se svakodnevno servira?

Iako smo kroz istoriju nebrojeno puta bili prevareni, izigrani i obmanuti – većina i dalje zatvara oči. A istina je jednostavna: samo kad ih otvorimo i naučimo da razlikujemo istinu od laži, možemo se izvući iz ovog gustog dima neznanja.

Jedna od najvažnijih istina tiče se upravo naše ekonomske budućnosti – našeg opstanka. Nalazimo se pred finansijskom krizom većom nego bilo koja koju je svijet do sada doživio. A prenos bogatstva koji će se dogoditi u ovoj deceniji biće najveći u cijeloj ljudskoj istoriji.

Možda ti sada ne izgleda tako. Ali vjeruj mi – mi smo upravo u oku uragana. I dok prijetnja raste, mi se u Evropi bavimo perifernim temama: raspravama o jeziku, rodu, polovima… dok nam pred očima nestaje bogatstvo koje su prethodne generacije stvarale.

Jer bogatstvo ne nestaje – ono prelazi iz ruku nesvjesnih u ruke onih koji znaju šta dolazi.

Najveća prijetnja Njemačkoj, Austriji, Evropi, pa i čitavom svijetu – nije ni terorista u pećini, ni predsjednik u dvorcu, ni klimatska kriza. Najveća prijetnja je vlastita fiskalna neodgovornost.

Govorim o globalnim trgovinskim neravnotežama, o budžetskim deficitima, o monetarnom sistemu koji je izgubio svaki nadzor. Ali ponajviše – govorim o ukupnoj zaduženosti i nepokrivenim obavezama.

To je tempirana bomba. I kada eksplodira – biće to finansijska katastrofa kakvu još nismo vidjeli. Mnogi će stradati – ne zato što nisu imali izbora, već zato što su ignorisali znakove. Jer su birali da spavaju.

Ne moraš ti biti žrtva te krize. Zato i pišem ovaj članak. Da ti pokažem šta dolazi, da te naučim kako da se zaštitiš. Čak i u najgorim scenarijima – možeš sačuvati i graditi svoje bogatstvo.

Ali za to moraš biti spreman da zajedno uđemo dublje: u ekonomski sistem, u novčani mehanizam, u strukturu moći. Moraš razumjeti cijelinu da bi izabrao ispravno.

Završna faza je počela.

Dug raste brže od ekonomije. I samo ti biraš – hoćeš li svoje naredne poteze povlačiti svjesno, na osnovu znanja, ili ćeš i dalje zatvarati oči i postati još jedna žrtva.

Ova kriza neće ličiti na 1998. ili 2008. Ovaj put ulog je veći. Mnogo veći.

Zato sam odlučio da čitav ovaj kompleksni sistem objasnim jednostavno – kroz četiri članka.

U prvom članku govoriću o porobljavanju čovječanstva – ne putem okova, već putem duga, kredita i iluzije izbora.

U drugom članku otkriću ko stoji iza svega. Ko su ti ljudi, koje institucije, koje sile.

U trećem članku pokazaću ti kako da se ne uhvatiš u zamku Matrixa. Jer prava borba nije za novac, klimu ili religiju – već za potpunu kontrolu. Kontrolu nad tobom.

A u četvrtom članku, podijeliću konkretne mjere koje možeš odmah da preduzmeš – kako bi se zaštitio i čak izgradio bogatstvo, uprkos svemu što dolazi.

Jer ovo nije kraj.

Ovo je početak svijesti.

I dok se svijet raspada, ti možeš da napraviš svoj izlaz. Ali samo ako znaš šta se dešava – i ako imaš hrabrosti da djeluješ.

Naslov: Istina o novcu: Iluzija vrijednosti i globalni sistem prevare

Sada je na tebi da odlučiš – hoćeš li se konačno osloboditi unaprijed programiranog algoritma ili ćeš se i dalje oslanjati na bajke medija i nesposobnost političara. Većina ljudi se drži onoga što im je poznato, jer im to pruža lažni osjećaj sigurnosti. I zato ne mijenjaju ništa. Obični građanin vjeruje onima koji se predstavljaju kao stručnjaci, a da pri tom ne postavi nijedno ozbiljno pitanje.

Da bismo razumjeli prevaru u srži ovog perfidnog sistema, moramo na trenutak da zaronimo u istoriju i postavimo ključno pitanje: kako smo uopšte došli do ovoga? Jedan od osnovnih razloga zbog kojeg danas postoji globalni finansijski haos jeste to što većina ljudi ne zna razliku između valute i novca.

Ni tvoj bankar, ni tvoj knjigovođa, pa čak ni tvoj finansijski savjetnik, vrlo vjerovatno ti to ne mogu objasniti.

Pogledaj ovaj papirni novac. Poznat ti je, zar ne? Ali to nije novac – to je sredstvo razmjene koje koristimo da bismo nešto kupili. Novac koji imaš u džepu, na bankovnom računu, to je valuta. To je samo obračunska jedinica – ima broj, može se prenijeti, može se zamijeniti za druge slične papire.

Ali evo ključne stvari: ovaj papirni novac je tzv. fiat novac. To znači da on nema sopstvenu unutrašnju vrijednost. Njegova vrijednost postoji samo zato što ljudi u njega vjeruju. Fiat valute nisu pokrivene ničim osim obećanjima država. To je novac koji postoji prisilom, ne zbog vrijednosti.

Pravi novac – u ekonomskom smislu – ima sve karakteristike valute, ali i jednu presudnu osobinu više: vrijednost kroz vrijeme. On čuva kupovnu moć i ima unutrašnju vrijednost – poput zlata ili srebra. To je robni novac. I upravo tu leži suštinska razlika koju sistem uporno skriva od ljudi.

Mnogi ne mogu da prihvate da je cijeli savremeni monetarni sistem izgrađen na jednoj jedinoj laži: da papir koji nosiš u novčaniku ima vrijednost. Pa hajde da uradimo mali eksperiment.

Imamo:

– gomilu Monopoly novčanica,

– gomilu od 100 eura,

– i jednu zlatnu kovanicu.

Koji od ovih predmeta se ne uklapa?

Jedan profesor ekonomije je rekao – euro se ne uklapa, jer je zlato zastarjelo, a Monopoly novac bezvrijedan. Ali kada su ista pitanja postavljena djeci, djeca su rekla: zlato je drugačije od ostalog, jer ova dva su samo papiri.

Ko vidi jasnije: profesor ili dijete?

Ono što mene lično najviše uznemirava je nesposobnost ljudi da uče iz sopstvene istorije. I dalje ponavljamo iste greške. Jedina razlika je odjeća i tehnologija, ali mentalitet ostaje isti. Sjetimo se Sparte i propasti njihovog sistema zbog devalvacije novca. Danas radimo istu stvar – inflacija, deficit i neograničeno zaduživanje. Sve iz istih razloga.

Nažalost, današnji ekonomisti odbijaju da prošire granice znanja. Već 70 godina vlada intelektualna stagnacija. U vrijeme Kolumba, ljudi su se orijentisali prema zvijezdama – ali danas bi svi koristili GPS. Pa zašto onda i dalje koristimo ekonomske teorije iz prošlog vijeka?

Najveća opasnost u turbulentnim vremenima nisu same turbulencije – već to što nastavljamo da razmišljamo logikom jučerašnjice.

Teško mi je da ovo kažem, ali današnji monetarni sistem radi protivtebe. Ako si običan građanin koji pošteno radi i štedi novac na bankovnom računu, ti si najveći gubitnik. Pobjednici su oni koji prvi dobiju novoštampani novac. Dok se oni bogate, ti si sve siromašniji.

Većina i dalje misli da je papirni novac vrijedan kao nekad. Ali to je iluzija. Nekada je svaki novčani papir bio pokriven određenom količinom zlata. Bio je to samo potvrda da imaš pravo da zamijeniš papir za stvarno zlato. Poput potvrde iz hemijske čistionice – papir ti ne znači ništa bez stvari koju predstavlja.

Problem je nastao kada su države počele da štampaju više novca nego što imaju zlata. SAD su prednjačile u tome. Tiskali su dolare nemilice i slali ih po cijelom svijetu. Sve dok Francuska i druge zemlje nisu zatražile svoje zlato nazad. A kad se to desilo, Amerika je 1971. ukinula zlatni standard.

Tog trenutka – prevara je postala norma. I od tada živimo u sistemu brojeva i računa bez pokrića. Pogledaj novac u svom džepu – to je samo papir. Ali kada centralna banka na taj papir doda hologram, pečat i broj – mi mu magično pridajemo vrijednost.

To je čista manipulacija.

Ako nekome kažeš da je novac koji koristiš bez pokrića, da se stvara ni iz čega, da je to zapravo papir bez stvarne vrijednosti – ljudi će te gledati kao da si lud. Ali istorija pokazuje da je to neizbježno. Jer nijedna fiat valuta u istoriji nije preživjela. Niti jedna. Procenat propasti: 100%.

Eksperiment sa globalnim fiat novcem počeo je 1971. Danas, više od 50 godina kasnije, nalazimo se na kraju tog eksperimenta. I ovaj put, prvi put u istoriji, riječ je o globalnom kolapsu.

Biće uveden novi monetarni sistem. I to vrlo brzo. To je neizbježno.

Tvoja baka je govorila da novac ne raste na drveću. Bila je potpuno u pravu. Danas, bankarski sistem ga stvara brže nego što bi ikada mogao da izraste. I dok ti čuvaš svoj novac na računu, on svakim danom sve manje vrijedi. Inflacija ti ga uzima – nevidljivo, ali nemilosrdno.

Današnji dolar vrijedi samo 5 centi onoga što je vrijedio prije 100 godina. Potrebno ti je 20 dolara da kupiš ono što si nekad mogao za 1.

Zamisli da gledaš nebo i vidiš pticu kako leti sve više i više – tako izgleda današnje berzansko tržište. Ali šta se dešava kad toj ptici nestane krila?

To ćemo uskoro svi saznati.

I zato – nemoj čekati da sistem padne. Nauči šta je novac, šta je valuta i ko upravlja tvojom vrijednošću. Jer kad se dogodi najveći prenоs bogatstva u istoriji – ti odlučuješ na kojoj strani ćeš biti.

Naslov: Inflacija nije rast cijena – već pad vrijednosti tvoje valute

Upravo to se dešava s našom valutom. Svakog dana ona gubi visinu – umire polako, dan za danom. Taj proces se dodatno ubrzava svakom novom krizom, jer dio „rješenja“ u svakoj krizi je – štampanje još više novca. I tako ponavljamo iste greške iznova i iznova.

Prema analizi Miltona Friedmana i Anne Schwartz iz 1989. godine, čak je i recesija iz 1920–1921. bila posljedica pogrešnih odluka centralne banke. Bilo da govorimo o padu 1929, slomu iz 1987, dot-com balonu, krizi iz 2008, COVID-šoku ili bilo kojem bankarskom kolapsu – odgovor je uvijek bio isti: štampaj više novca.

Inflacija je, u svojoj srži, jedna velika laž. Zamislimo ekonomiju kao bazen ispunjen vodom – gdje ta voda predstavlja sav novac u opticaju. Kada centralna banka ulije još vode (novca), sistem funkcioniše kao sunđer koji pokušava da to upije – sunđer koji predstavlja ponudu robe i usluga. Problem nastaje kada količina novca u bazenu raste, a količina dobara i usluga ostaje ista. Tada cijene „rastu“. Ali zapravo – vrijednost novca pada.

Više novca juri za istim brojem proizvoda. Ponuda je ograničena, potražnja vještački povećana. I logično – cijene rastu. Ne zato što su stvari postale vrijednije, nego zato što je tvoja valuta – postala bezvrijednija. Dakle, nije da cijene rastu, već tvoj novac pada.

Može vlada da tvrdi da je sve u redu, da inflacije nema, da je situacija stabilna – ali podaci su izmanipulisani. I može Modern Monetary Theory (MMT) da priča kako štampanje novca nije problem nego rješenje – ali istina je da svako štampanje novca vodi inflaciji, sa vremenskim odmakom. I ne zato što leži po računima – već zato što ulazi u opticaj, stvara neravnotežu i krade kupovnu moć.

Novo štampani novac krade vrijednost starom. I upravo zato štampanje novca stvara iluziju blagostanja.

Znaš onaj osjećaj kada ti raste plata, balans na računu se povećava – ali se ne osjećaš bogatije? Ne živiš bolje, iako na papiru imaš više? Osjećaj ti nije pogrešan – jer ti zaista nisi bogatiji.

Više novca u opticaju ne znači više vrijednosti. Samo iluziju vrijednosti. Papiri izgledaju moćno – ali stvarnost je da svaki euro u džepu vrijedi manje. Ako tvoja kuća vrijedi 10% više, a sve ostale takođe – ti u suštini ništa nisi dobio. Jer kupovna moć je ono što određuje tvoj realni standard.

Isto važi i za tvoju penziju. Možda je nominalno „visoka“, ali njena stvarna vrijednost – ono što možeš kupiti za nju – stalno opada. U budućnosti možda neće vrijediti ni papir na kojem je napisana. A taj papir će, da dodamo, svakako biti ukinut.

Vlada ti iz dana u dan razvodnjava bogatstvo, a vrijeme koje ulažeš u rad – postaje sve manje vrijedno. Svaki put kad pomisliš da si siguran, sistem ti izvuče tepih ispod nogu.

Većina ljudi nema pojma kako nastaje novac. Ekonomisti, bankari i finansijski “stručnjaci” sve to prikazuju kao prekomplikovano – s razlogom. Jer kad bi ljudi shvatili kako sistem funkcioniše, sve bi se srušilo.

Zato hajde da ogolimo stvar:

Uzmimo euro kao primjer.

Sve počinje sa običnim predizbornim obećanjem: Glasajte za mene i daću vam više nego onaj drugi. Ali da bi to ispunili – političari donose odluku o potrošnji iznad mogućnosti. Drugim riječima: zadužuju se.

A kako država finansira to zaduženje? Prodajom državnih obveznica.Obveznica je ništa drugo nego unaprijed uokvirena zadužnica: dugujem ti XY novca plus kamatu.

Te obveznice su temelj svjetskog monetarnog sistema. Vlada ih prodaje centralnoj banci – a centralna banka ih kupuje novcem koji doslovno stvori iz ničega. Novac niče kao magija – digitalno. I ono što vlada dobije zauzvrat, takođe je – samo još jedna vrsta duga.

Dakle, centralna banka i ministarstvo finansija zapravo razmjenjuju dugove. A komercijalne banke igraju ulogu posrednika. Tako nastaje “novac”. Ne fizički, već računovodstveno – kao unos u bilansima.

Zvuči sumanuto? I jeste. Da ti ili ja ovo pokušamo – završili bismo u zatvoru. Ali država – ne samo da može – nego to čini svakodnevno.

Ono što moraš razumjeti je sledeće: te državne obveznice – to su naši državni dugovi.

Zamisli da ideš u restoran, naručiš pet jela, ustaneš – i neko drugi, koga ne poznaješ, plaća račun. Lijepo, zar ne?

To je model današnjeg zaduživanja: drugi plaćaju tvoje dugove. Samo što su ti “drugi” tvoja djeca. I njihova djeca. I njihova djeca.

Država dugove ne mora vraćati. Ima štampač novca. A oni koji zarađuju od kamata – nemaju interes da se dug ikada vrati. Jer dug njima donosi profit.

Mi za novac dajemo najvrijednije što imamo – svoje vrijeme. Sat po sat, dan po dan, život po život – mijenjamo ga za brojke na ekranu. Te brojke predstavljaju naš znoj, ideje, rad, suze, talente. Mi novcu dajemo vrijednost. A onda… dobijamo ovo:

Ogroman dio poreza koje plaćamo – ne ide u zdravstvo, škole, puteve, već u otplatu kamata. Na izmišljene dugove. Na fiktivne zadužnice. Na sistem koji funkcioniše samo zahvaljujući tvojoj poslušnosti i neznanju.

Kamate na te dugove su lanci. Lanci koji vezuju tebe, tvoju djecu i unuke za toranj dugova iz kojeg nema izlaza. Jer u ovom sistemu za svaki euro postoji jedan euro duga.

I pogađaš ko nosi taj dug? Oni koji imaju najmanje – siromašni i srednja klasa.

A ti još misliš da štediš.

Naslov: Krađa budućnosti – kako sistem prenosi bogatstvo od siromašnih ka bogatima

U ovom trenutku milioni ljudi sjede na ogromnoj gomili duga – duga koji nisu stvorili, ali ga svejedno otplaćuju kroz kamate. A taj novac, umjesto da ide u opšte dobro, vraća se direktno u bankarski sektor, odakle se dalje distribuira ka onima koji trguju na berzi. Cijeli finansijski sistem funkcioniše kao mašina koja sistematski prenosi bogatstvo od siromašnih prema bogatima.

Kada država izdaje obveznice, ona u suštini krade bogatstvo iz budućnosti. Postavi sebi pitanje: je li te iko pitao da li želiš danas plaćati porez za „blagostanje“ koje smo uživali posljednjih 10 godina? Mene nije. I nikoga neće pitati tvoju djecu, tvoje unuke, tvoje praunuke – da li su spremni da cijeli život rade kako bi otplatili bogatstvo koje mi sada trošimo.

To je kao da neki nepoznati čovjek napravi ogroman party – a račun ostavi tvojoj djeci.

Nijedna generacija nema moralno pravo da se zadužuje više nego što može vratiti tokom svog života. Jer to znači samo jedno: krađa blagostanja iz budućnosti. A to je upravo ono što se danas dešava.

Znam – za mnoge ljude naš finansijski sistem djeluje kao nerazumljivo štivo. Iako ima direktan uticaj na tvoj život, malo ko zaista pokušava da shvati kako funkcioniše. Ironija je u tome da sistem funkcioniše baš zato što ga niko ne razumije.

Danas stojimo na istorijskoj raskrsnici. I ono što sada znaš – samo je vrh ledenog brijega.

Imaš dva izbora.

Prvi: da ugasiš ovaj članak, zaboraviš sve što si pročitao i nadaš se da će nekako sve biti u redu. Ali duboko u sebi znaš – nada nije strategija. Nada bez djelovanja je odustajanje u tišini.

Drugi: da budeš proaktivan. Da se edukuješ. Da dijeliš ove informacije. Da probudiš ljude oko sebe. I najvažnije – da se pripremiš. Jer ono što dolazi biće veće nego što iko može da zamisli.

U narednom članku pokazaću ti šta stoji iza svega ovoga – kako je sistem nastao, ko ga kontroliše i kako baš ti možeš biti u najboljoj poziciji, ne samo da preživiš, nego da izađeš kao pobjednik.

Ako želiš da znaš pravu istinu. Ako želiš da otkriješ skrivene mehanizme i stvarna rješenja. Ako želiš da zaštitiš sebe, svoju porodicu i generacije koje dolaze – taj naredni članak ne smiješ da propustiš.

Zapiši sebi podsjetnik. Biće to otvaranje očiju. Ne samo za tvoju budućnost, već za cijelu generaciju.

Zato – širi ovaj članak. Budi dio pokreta.

Jesi li spreman da pišemo istoriju?

Onda se vidimo u narednom članku.

Do tada – budi budan, budi spreman i, najvažnije, budi informisan.

Oscar Karem

Oscar Karem je ime koje se u posljednje vrijeme sve češće spominje u kontekstu modernog preduzetništva, samopomoći, discipline i digitalne transformacije načina razmišljanja. Njegov brend i pristup motivaciji privukli su pažnju širom njemačkog govornog područja, a postepeno i globalno.

Rođen u Njemačkoj u porodici stranog porijekla, Oscar Karem je krenuo od nule, bez naslijeđenog bogatstva ili „veza“, i sam izgradio svoj put do uspjeha. Njegove poruke se često kreću između brutalne iskrenosti i motivacione filozofije, sa naglaskom na rad, fokus, disciplinu i ličnu odgovornost.

On često poručuje:

„Preuzmi kontrolu nad svojim životom ili će to neko drugi učiniti umjesto tebe.“

Oscar je i digitalni preduzetnik, autor i govornik. Na svojim društvenim mrežama i seminarima otvoreno kritikuje lenjost, izgovore i sistem koji ljude programira da razmišljaju kao žrtve. Njegov stil nije za svakoga – ponekad djeluje hladno, bez emocija, ali upravo to ga čini upečatljivim.

Zalaže se za:

• radnu etiku

• izgradnju pasivnih prihoda

• distanciranje od mentaliteta siromaštva

• emocionalnu stabilnost i mentalnu čvrstoću

• postavljanje ciljeva i njihovo dosljedno ostvarivanje

U digitalnom dobu u kojem se mnogi utapaju u buci savjeta i sadržaja, Oscar Karem nudi ono što se rijetko čuje – istinu bez šećera, direktno u čelo.

Ako želiš da znaš ko je Oscar Karem – on je podsjetnik da niko neće spasiti tvoj život osim tebe samog.