Na vrhu te hijerarhije moći nalaze se pojedinci čiji postupci nisu samo pitanje politike, već i pitanje zdravog razuma, etike i budućnosti cijelog čovječanstva. Joe Biden, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, postao je simbol vremena u kojem lideri najvećih svjetskih sila djeluju kao da su izgubili dodir sa stvarnošću.
Crveno dugme i prijetnja eskalacije sukoba
Posljednji događaji, u kojima je Biden navodno “pritisnuo crveno dugme”, otvaraju vrata zastrašujućem scenariju eskalacije sukoba na globalnom nivou. Ako je vjerovati informacijama koje kruže, svijet se nalazi na ivici trećeg svjetskog rata, sa svim posljedicama koje takva katastrofa nosi. Upotreba nuklearnog oružja, koja je do sada bila nezamisliva, sada se pominje kao moguća opcija u diplomatskim i vojnim krugovima. Postavlja se pitanje: kako smo uopšte došli do tačke gdje takve odluke donose ljudi koji očigledno nisu sposobni da realno sagledaju posljedice svojih postupaka?
Mediji kao podrška ili saučesnici?
U ovom haosu, mediji, koji bi trebali biti glas razuma i korektiv političke moći, sve češće djeluju kao propagandna mašinerija koja podržava narative vladajućih struktura. Umjesto da postavljaju ključna pitanja i ukazuju na opasnosti, mnogi vodeći mediji u svijetu zauzimaju strane, opravdavajući agresiju i pozivajući na još veće akcije. Rat se prodaje kroz naslovnice, dok su žrtve tih odluka svedene na brojeve u izvještajima.
Podrška medija ne dolazi samo kroz otvorenu propagandu, već i kroz ignorisanje ključnih tema. Malo ko će u mainstream medijima otvoreno govoriti o odgovornosti političkih lidera, o njihovom moralnom ili mentalnom kapacitetu da upravljaju krizama. Kada su posljedice ovako ozbiljne, šutnja postaje saučesništvo.
Ko su lideri i zašto su na vlasti?
Joe Biden nije jedini primjer političara koji izaziva zabrinutost. Svjetska politička scena ispunjena je liderima koji, čini se, više brinu o vlastitim interesima nego o interesima ljudi koje zastupaju. Problem leži u sistemu koji omogućava takvim pojedincima da dođu na vlast. Političke mašinerije i korporativni interesi igraju ključnu ulogu u oblikovanju globalne politike, dok se volja običnih ljudi sve više marginalizuje.
Ne treba zanemariti ni činjenicu da mnogi od tih lidera očigledno nemaju kapacitet da razumiju kompleksnost današnjih problema. Dementnost, fizička slabost, pa čak i sklonost autoritarnim tendencijama – sve su to osobine koje karakterišu neke od najmoćnijih ljudi današnjice. Ipak, oni i dalje ostaju na pozicijama moći, donoseći odluke koje utiču na milijarde ljudi.
Šta možemo učiniti?
U svijetu u kojem političari djeluju kao prijetnja globalnom miru, a mediji kao njihovi saučesnici, ključno pitanje je: šta mi, obični ljudi, možemo učiniti? Prvi korak je informisanje i kritičko razmišljanje. Ne treba vjerovati svemu što se plasira u medijima, već tražiti alternativne izvore informacija i razumjeti širu sliku.
Drugi korak je politički angažman na lokalnom i globalnom nivou. Pritisak javnosti može napraviti razliku, ali samo ako je koordiniran i dosljedan. Ljudi moraju zahtijevati odgovornost od svojih lidera i učiniti sve što mogu kako bi se spriječile katastrofalne odluke.
Zaključak: Izbor između nade i haosa
U trenutku kada se prijetnja trećeg svjetskog rata čini realnijom nego ikada, čovječanstvo stoji na raskršću. Na jednoj strani je nada – nada da će razum, humanost i saradnja prevladati. Na drugoj strani je haos – haos koji prijeti da uništi sve što smo kao civilizacija izgradili. Da bismo izabrali nadu, potrebno je suočiti se sa stvarnošću i preuzeti odgovornost za budućnost. Vrijeme je da političari koji nemaju kapacitet da vode svijet ustupe mjesto onima koji mogu ponuditi viziju mira, stabilnosti i prosperiteta. Jer, u suprotnom, posljedice njihovih grešaka neće biti samo njihove – već naše zajedničke.
