Od početaka evropske kolonizacije, pa sve do današnjeg vremena, veliki dio globalnih dešavanja kontrolisan je iz pozadine, od strane moćnih interesnih grupa koje oblikuju sudbine cijelih naroda. Ovaj članak ima za cilj da objasni kako se taj proces odvijao kroz istoriju i kako duboka država, kroz mehanizme poput NATO-a, BRICS-a i drugih sredstava, pokušava da usmjeri tokove resursa i moći u svoju korist.

Prve faze evropske kolonizacije

Kolonijalizam, kako ga danas shvatamo, započeo je u 15. i 16. vijeku, kada su velike evropske sile poput Španije, Portugala, Engleske, Holandije i Francuske počele osvajati i eksploatisati teritorije širom svijeta. Primarni cilj tih kolonijalnih pohoda bio je sticanje bogatstava, resursa i radne snage. Međutim, kolonijalizam nije bio samo ekonomski poduhvat; on je bio i kulturno-politička strategija kontrole svijeta, gdje su evropske sile nametale svoje zakone, religiju i način života podređenim narodima.

Kolonijalizam je omogućio evropskim silama da akumuliraju ogromne bogatstvene resurse, ali je i doveo do globalnih sukoba, jer su se te iste sile međusobno nadmetale za kontrolu teritorija. Upravo iz tih tenzija, nakon dva svjetska rata, rodile su se nove alijanse, među kojima je i NATO.

Stvaranje NATO-a i geopolitička strategija

NATO (Sjevernoatlantski savez) osnovan je 1949. godine kao vojni savez zapadnih zemalja predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama. Zvanični cilj NATO-a bio je zaštita zapadnih demokratija od prijetnje Sovjetskog Saveza i njegovih saveznika u istočnom bloku. Međutim, stvaranje NATO-a imalo je dublje motive. Nakon Drugog svjetskog rata, Francuska i Njemačka bile su u procesu obnove i jačanja, a postojala je realna bojazan da bi te zemlje mogle ponovo preuzeti vodeću ulogu u evropskoj politici. NATO je, između ostalog, bio stvoren kako bi osigurao da te zemlje ostanu pod kontrolom Zapada, odnosno SAD-a, i spriječio njihov dalji vojni i ekonomski napredak.

Nakon raspada SSSR-a 1991. godine, NATO je proširio svoj uticaj daleko izvan svoje prvobitne misije. Umjesto da se raspadne nakon što je “glavni neprijatelj” nestao, NATO se počeo širiti na istok, uključujući bivše sovjetske satelitske države u svoju sferu uticaja. Ovaj potez bio je jasan signal da Zapad, odnosno duboka država koja upravlja NATO-om, nije zadovoljan samo kontrolom nad Evropom, već teži potpunoj dominaciji nad cijelim svijetom.

Duboka država i globalna kolonizacija

Duboka država je termin koji se odnosi na mrežu moćnih političkih, vojnih i ekonomskih aktera koji djeluju iza kulisa, kontrolirajući ključne institucije i donosioce odluka. Nakon raspada SSSR-a, ti akteri vidjeli su priliku da prošire svoj uticaj na globalnom nivou, koristeći NATO kao alat za ostvarenje svojih ciljeva. Glavni cilj duboke države bio je preuzimanje kontrole nad ključnim svjetskim resursima – energijom, hranom, vodom i tehnologijom.

Kroz vojne intervencije, sankcije i političke pritiske, duboka država pokušava ostvariti dominaciju nad zemljama bogatim resursima. Primjeri uključuju intervencije u Iraku, Libiji i Siriji, gdje su resursi poput nafte i plina igrali ključnu ulogu u motivaciji za vojne operacije. Cilj je bio jednostavan – preuzeti kontrolu nad 98% svjetskih resursa, kako bi mali broj moćnika imao apsolutnu vlast nad sudbinom čovječanstva.

BRICS i stvaranje multipolarnog svijeta, duboka država i globalni sukobi

Posljednjih decenija svijet je svjedočio velikim promjenama na geopolitičkoj sceni. Jedan od ključnih događaja u ovoj transformaciji bilo je stvaranje BRICS-a, saveza zemalja koji su se udružili kako bi se suprotstavili dominaciji Zapada, naročito Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i njenih saveznika. BRICS, koji čine Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, nastao je kao odgovor na višedecenijsku ekonomsku, političku i vojnu dominaciju zapadnih zemalja. Osnovni cilj ove grupe jeste uspostavljanje multipolarnog svijeta, gdje bi različiti regionalni centri moći imali uticaj, za razliku od unipolarnog svijeta kojim dominira jedna supersila. Međutim, ovaj proces nije prošao bez otpora, posebno od strane duboke države i interesa koji stoje iza globalnih institucija poput NATO-a i MMF-a.

Stvaranje BRICS-a: Potreba za alternativom

BRICS je osnovan 2009. godine, u trenutku kada je postalo jasno da svijet ne može više da funkcioniše pod dominacijom zapadnih sila. Zemlje BRICS-a, koje zajedno čine značajan dio svjetske populacije i resursa, shvatile su da je neophodno stvoriti alternativu sistemima koje kontroliše Zapad, uključujući dolarski monetarni sistem i zapadne ekonomske institucije.

Osnovna ideja iza BRICS-a bila je da se stvori prostor u kojem ove zemlje mogu sarađivati na polju ekonomije, energetike, tehnologije i politike, ali i da se kroz saradnju smanji zavisnost od dolara i zapadnih institucija kao što su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond (MMF). Ove zemlje su počele da jačaju trgovinske odnose, stvaraju nove banke za razvoj i ulažu u infrastrukturu koja bi mogla da podrži njihovu nezavisnost.

Kina i Rusija, kao najjači članovi BRICS-a, bile su ključne u promovisanju ovih ideja. Kina je koristila svoj ekonomski uticaj da širi svoju globalnu mrežu putem inicijative “Pojas i put”, dok je Rusija kroz svoje energetske resurse nastojala da smanji zavisnost svijeta od zapadnih energenata.

Duboka država i otpor multipolarnom svijetu

Međutim, ideja multipolarnog svijeta nije naišla na odobravanje onih koji su koristili unipolarnu strukturu da bi zadržali kontrolu nad globalnim resursima. Duboka država, koja predstavlja interesne grupe unutar zapadnih političkih i ekonomskih sistema, vidi BRICS i multipolarizam kao prijetnju svojoj hegemoniji. Duboka država nije formalna struktura, već je skup različitih moćnih igrača – od bankara, vojnih lidera, do korporativnih magnata – koji djeluju iz sjene kako bi očuvali svoje interese.

Najveća sredstva otpora dolaze u obliku trenutnih ratova, političkih pritisaka i ekonomskih sankcija. Na primjer, rat u Ukrajini i sankcije protiv Rusije predstavljaju direktan odgovor Zapada na uspon Rusije unutar BRICS-a. Osim toga, postoji snažan pokušaj da se u globalni sukob uvuku i druge zemlje poput Irana, Kine, Japana, Južne i Sjeverne Koreje, kako bi se destabilizovala globalna politička scena i spriječilo uspostavljanje multipolarnog svijeta.

Iran, kao ključni igrač u energetskoj areni i blizak saveznik Rusije i Kine, suočava se sa stalnim prijetnjama i sankcijama od strane Zapada. Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici konstantno pokušavaju da izazovu sukobe u toj regiji, ne bi li Iran postao dio šireg ratnog sukoba koji bi zapalio cijeli Bliski istok. Kroz ovu strategiju, duboka država nastoji da uništi stabilnost BRICS-ovih članova i partnera.

Isto tako, Kina, kao glavni konkurent Zapadu, suočava se sa stalnim ekonomskim pritiscima, trgovinskim ratovima i vojnim prijetnjama, posebno u regiji Južnog kineskog mora i kroz napetosti oko Tajvana. Cijeli region Istočne Azije, uključujući Japan i obje Koreje, postaje arena u kojoj duboka država pokušava da izazove sukob, kako bi se spriječilo jačanje kineskog uticaja i učvršćivanje BRICS-a.

Cilj: Eksploatacija resursa i kontrola globalnih finansijskih tokova

Sve ove aktivnosti duboke države usmjerene su na jedan krajnji cilj – zadržavanje kontrole nad globalnim resursima. Ovaj proces ne obuhvata samo eksploataciju prirodnih resursa kao što su nafta, gas i minerali, već i finansijske resurse. Zapadni finansijski sistemi, predvođeni institucijama poput Federalnih rezervi, Svjetske banke i MMF-a, žele da zadrže potpunu kontrolu nad globalnim tokovima novca i kapitala. Multipolarni svijet bi ovim institucijama ozbiljno ugrozio monopol i razbio finansijsku dominaciju koju Zapad ima već decenijama.

Jedan od glavnih strahova duboke države jeste i rastući uticaj kriptovaluta, koje predstavljaju direktnu prijetnju globalnom finansijskom sistemu zasnovanom na dolarima i tradicionalnim bankama. Decentralizovana priroda bitcoina i drugih kriptovaluta daje ljudima alternativu za čuvanje vrijednosti i trgovinu van kontrole tradicionalnih finansijskih institucija.

Orkestrirani pad kripto tržišta

Duboka država koristi različite mehanizme da destabilizuje kripto tržište. Jedna od tih strategija je stvaranje globalne panike kroz sukobe, ekonomske krize i političku nestabilnost, što uzrokuje pad vrijednosti kriptovaluta. Ovakvi događaji često prate masovne prodaje imovine i padajuće cijene na tržištima, što se naročito reflektuje na volatilna kripto tržišta.

Duboka država koristi te trenutke kako bi otkupljivala bitcoin i druge važne kriptovalute po znatno nižim cijenama, stvarajući prilike za veliku zaradu kada se tržište oporavi. Ova strategija ima dvostruki efekat: prvo, omogućava bogatim interesima da zadrže kontrolu nad decentralizovanim finansijama, a drugo, zadržava većinu stanovništva u stalnoj nesigurnosti i zavisnosti od tradicionalnih sistema.

Na kraju, jasno je da borba za multipolarni svijet nije samo politički i ekonomski sukob. Ona predstavlja borbu za slobodu, nezavisnost i kontrolu nad vlastitim resursima. Međutim, dokle god duboka država koristi ratove, sukobe i paniku da bi zadržala svoj monopol, pravi napredak će biti teško postići. Važno je da ljudi širom svijeta shvate da su manipulacije tržištima i sukobima dio šireg plana da se spriječi emancipacija čovječanstva kroz multipolarni svijet i decentralizovane finansijske sisteme kao što su kriptovalute.