Obrazac koji već više od dvadeset godina primjećujem jeste sljedeći: takozvane think-tank strukture uspješno su nametnule narative koje su željele. Narod sve više gubi osjećaj za realnost i stvarna dešavanja, dok sve više vremena provodi za računarom ili na mobilnom telefonu, prateći Facebook, Instagram i druge društvene mreže. Problem nije u praćenju sadržaja. Problem je u ishitrenim reakcijama, u iznošenju mišljenja bez sagledavanja kompletnog konteksta i bez stvarne analize. To nije dobro – ponajviše za onoga ko tako reaguje.

Pokušaću ukratko objasniti.

Ja i prijatelj često zajedno šetamo navečer, držeći se one narodne: „U zdravom tijelu – zdrav duh“. Tokom tih šetnji razgovaramo o raznim temama, od škole do politike i finansija. Ono što sam primijetio jeste konstruktivnost tih razgovora i ozbiljnost kojom im pristupamo. Prije nekoliko dana razgovarali smo upravo o think-tank narativima i o tome koliko su ljudi podložni takvom oblikovanju mišljenja. Usput sam mu rekao da ću uskoro smisliti jednu „foru“ i objaviti nešto, čisto da vidimo kako će ljudi reagovati.

Tokom jedne šetnje, na uobičajenim šumskim putevima, u zbunju pored puta primijetio sam nešto što je u mraku blinkalo crveno-plavom bojom. Kada smo prišli bliže, vidjeli smo da je u pitanju dječija igračka – mali avion, najvjerovatnije izgubljen tokom leta. Na njemu je stajao natpis SU-27. U tom trenutku sam rekao prijatelju da je to idealna prilika za onu „foru“ o kojoj smo pričali. Snimio sam nekoliko kratkih videa u kontekstu aktuelnih svjetskih dešavanja i objavio jedan od njih na Facebooku. Zanimao me je reakcija i odgovor ljudi.

Rezultati su poražavajući.

Objava je napravila ogroman bum. Gomila komentara, prijetnji, omalovažavanja, iznošenja stavova bez ikakvog razmišljanja, uz mali broj ljudi koji su shvatili poruku i ironiju. I zato ovdje želim jasno ponoviti: think-tank strukture nisu stvorene da vas edukuju, već da oblikuju vaše mišljenje.

Think-tank je istraživačka organizacija koja se bavi analizom politika, ideja i društvenih trendova, sa ciljem da utiče na donošenje odluka i javno mišljenje. Izraz „think-tank fabrika“ nije stručni termin, ali se često koristi kao metafora za organizacije koje „proizvode ideje“, koncepte, političke planove i narative. Drugim riječima – fabrike mišljenja.

Da, dobro si pročitao: fabrike ideja i narativa.

S obzirom na to da se bavim razvojem i proizvodnjom upravljačkih elektronika i sistema za pranje automobila, a da se već dvadeset godina bavim i finansijama, mogu za sebe reći da sam prosječno obrazovan čovjek. Ali kao individua, na osnovu životnog iskustva, imam drugačiji pogled na svijet. Ja lično sve analiziram – bilo da je riječ o poslu, finansijama ili objavama na društvenim mrežama. I upravo zato mi je stanje svijesti našeg naroda poražavajuće.

Ne patim za Jugoslavijom, niti idealizujem prošlost. Ali činjenica je da smo nekada imali školstvo kojem se svijet divio, stručnjake koji su bili priznati širom svijeta – i neki su i danas. Pitanje koje sebi i ljudima oko sebe već dugo postavljam jeste: kako smo kao narod to sami sebi dozvolili? Kako smo dozvolili da nam drugi objašnjavaju šta je dobro za nas same, a šta loše? Kako smo dozvolili da mišljenje nekog Hansa, Roberta ili Mikea vrijedi više od našeg vlastitog? Kako to da sve tuđe cijenimo više nego svoje?

Odgovor je brutalan: zato što su nam tokom posljednjih 20–30 godina, putem svojih medija, televizija i društvenih mreža, uspješno nametnuli narativ – narativ o tome šta valja, šta ne valja, ko je u pravu, a ko u krivu dok su nas lični uništili.

Poruka svima koji su imali strpljenja da pročitaju tekst do kraja: Ne budite slijepi kod očiju i gluvi kod ušiju. Ne prihvatajte sve zdravo za gotovo. Jedini izlaz iz ovog stanja jeste edukacija i stvaranje vlastitog mišljenja, a ne ponavljanje tuđeg. Samo tako možemo izaći iz začaranog kruga koji nam je odavno nametnut.

Ako te zanimaju ovakvi tekstovi, moji pogledi na svijet i finansije, možeš me zapratiti na kriptoentuzijasti.io.

Petar Miljić – Finansije za narod