Ova rečenica mnogima zvuči pretjerano, čak uvredljivo. Ljudi vole vjerovati da tehnologiju koriste svjesno, po sopstvenoj volji i u sopstvenu korist. Telefon je „alat“, društvene mreže su „zabava“, a internet je „izvor informacija“. Međutim, stvarnost je znatno složenija i, za mnoge, neprijatna. U današnjem digitalnom okruženju, ti vrlo često nisi korisnik sistema – ti si njegov proizvod.

Da bismo to razumjeli, moramo prvo razjasniti jednu osnovnu stvar: digitalne platforme nisu besplatne. Ako za neku uslugu ne plaćaš novcem, plaćaš nečim drugim. A u ovom slučaju, plaćaš svojim vremenom, pažnjom, ponašanjem i podacima. Upravo ti elementi predstavljaju osnovnu valutu savremene digitalne ekonomije.

Digitalna tehnologija je odavno prestala biti neutralan alat. Ona je postala sistem. Sistem koji ima jasan cilj: zadržati tvoju pažnju što duže i pretvoriti je u profit. Svaki klik, svako zadržavanje pogleda, svako skrolovanje, svaka reakcija – sve se bilježi, analizira i koristi za izgradnju tvog digitalnog profila. Taj profil nije tu da bi tebi bilo lakše, već da bi sistem znao kako da utiče na tebe.

Algoritmi ne rade u tvoju korist, već u korist platforme. Njihov zadatak nije da ti pruže istinu, znanje ili širu sliku, već sadržaj koji će kod tebe izazvati reakciju. Emocija je ključna. Strah, bijes, euforija, podjela – to su emocije koje te zadržavaju. Razum, smirenost i dubina nisu profitabilni.

Vremenom, sistem uči ko si. Ne onako kako se ti doživljavaš, već kroz obrasce ponašanja. Zna šta te nervira, šta te raduje, čega se bojiš, šta dijeliš, a šta ignorišeš. Na osnovu toga ti se ne prikazuje stvarnost, već personalizovana verzija stvarnosti. I tu nastaje problem.

Kada dobijaš samo sadržaj koji potvrđuje tvoja uvjerenja, prestaješ da razmišljaš kritički. Tvoj svijet se sužava, ali ti imaš osjećaj da znaš više nego ikada. To je iluzija informisanosti. U stvarnosti, postaješ predvidiv. A predvidiv čovjek je lako upravljiv čovjek.

Još jedna ponižavajuća činjenica jeste da digitalni sistemi ne pokušavaju da te ubijede argumentima. Oni te oblikuju ponavljanjem. Isto mišljenje, ista poruka, isti narativ – iznova i iznova, u različitim formama. Nakon određenog vremena, ono što si nekada dovodio u pitanje počinješ prihvatati kao „normalno“. Ne zato što si razmislio, već zato što si navikao.

Posebno opasan aspekt jeste osjećaj lažne kontrole. Imaš osjećaj da biraš šta gledaš, koga pratiš i šta čitaš. U stvarnosti, izbor je već unaprijed filtriran. Ne vidiš sve – vidiš ono što je za tebe izabrano. A ono što ne vidiš, često je jednako važno kao i ono što vidiš.

Ti si proizvod zato što se tvoja pažnja prodaje oglašivačima. Ti si proizvod zato što se tvoji podaci koriste za oblikovanje političkih, ekonomskih i društvenih poruka. Ti si proizvod zato što sistem ne zarađuje kada si informisan i smiren, već kada si reaktivan i emocionalno angažovan.

Najopasnije u svemu ovome jeste to što većina ljudi nije svjesna tog procesa. I upravo ta nesvjesnost je temelj digitalne kontrole. Onaj ko misli da je slobodan, a to nije, najlakše se vodi.

Postoji li izlaz? Postoji, ali nije lak. Izlaz počinje sviješću. Razumijevanjem da tehnologija nije ni dobra ni loša, ali da nikada nije neutralna. Potrebno je usporiti, provjeravati izvore, svjesno ograničavati vrijeme provedeno na mrežama, izlagati se različitim mišljenjima i, što je najvažnije, misliti svojom glavom.

Onog trenutka kada prestaneš biti pasivni potrošač sadržaja i postaneš svjestan posmatrač sistema, prestaješ biti samo proizvod. Ne postaješ potpuno slobodan, ali postaješ otporniji.

U suprotnom, u svijetu digitalne tehnologije, nećeš koristiti sistem. Sistem će koristiti tebe.

Ako te zanimaju ovakvi tekstovi, moji pogledi na svijet i finansije, možeš me zapratiti na kriptoentuzijasti.io.

Petar Miljić