Iako bi se na prvi pogled moglo činiti neizvodljivim, postoje pravni presedani koji bi, pod određenim uslovima, mogli omogućiti ovakav scenarijo.

Istorijski presedan: Slučaj Willard protiv Tayloe (1869)

U američkoj pravnoj istoriji postoji interesantan slučaj iz 1869. godine – Willard protiv Tayloe, koji je došao pred Vrhovni sud nakon Američkog građanskog rata. U to vrijeme, koncept zakonskog sredstva plaćanja u SAD-u bio je daleko manje definisan nego danas. Sud je tada donio odluku kojom je naložio ispunjenje ugovora u zlatu umjesto u američkim dolarima. Ključni citat iz presude glasi:

„Uopšteno, specifično ispunjenje će biti odobreno kada je, sagledavanjem svih okolnosti konkretnog slučaja, očigledno da će služiti ciljevima pravde, dok će biti uskraćeno kada se iz istog pregleda vidi da bi moglo prouzrokovati teškoće ili nepravdu bilo kojoj od strana…”

Ova odluka je bila bazirana na načelu pravičnosti i specifičnog ispunjenja ugovora. Iako se slučaj Ripple-a ne odnosi na identične okolnosti, osnovni pravni princip bi mogao biti primjenjiv – naročito ako bi obje strane, tj. Ripple i SEC, PRISTALE da se dug izmiri u XRP-u umjesto u dolarima.

Mogućnost isplate kazne u XRP-u

U teoriji, Ripple bi mogao pokušati da izmiruje kaznu tako što bi prebacio ekvivalentni iznos XRP-a na federalnu XRP adresu „rezervi“. Ovo bi, naravno, zahtijevalo saglasnost američke Komisije za hartije od vrijednosti (SEC). Ako bi SEC pristao na ovakav aranžman, moglo bi se tvrditi da je dug efektivno izmiren, s obzirom na to da XRP ima tržišnu vrijednost i može se konvertovati u dolare.

Međutim, ključni problem je u prirodi same kazne. Ova presuda je kaznena, što znači da se sredstva moraju uplatiti u američku državnu blagajnu. To otežava mogućnost isplate u XRP-u, jer bi SEC morao da prihvati transfer u XRP-u i zatim ga pretvori u dolare, što nije uobičajena praksa.

Uloga Ministarstva finansija i XRP rezervi

Ako razmotrimo širu sliku, postoji još jedan faktor – nadzor nad XRP rezervama. Ministarstvo finansija SAD-a, putem svojih regulatornih tijela, već nadgleda određene aspekte XRP mreže. To bi moglo značiti da postoji pravni i tehnički mehanizam putem kojeg bi država mogla prihvatiti XRP kao sredstvo plaćanja, a zatim ga likvidirati na tržištu.

Ukoliko bi se pokazalo da je u interesu države da primi XRP i potom ga proda na otvorenom tržištu, postoji mogućnost da bi ovakav plan bio prihvatljiv. Naravno, SEC bi morao procijeniti regulatorne implikacije ovakve transakcije i da li bi mogla stvoriti presedan koji bi kasnije bio problematičan u drugim slučajevima.

Potencijalne posljedice za tržište

Ako bi Ripple na ovaj način izmirio presudu, to bi moglo imati značajan uticaj na XRP ekosistem. Prvo, to bi značilo povećanu prodaju XRP-a na tržištu, što bi moglo pritisnuti njegovu cijenu. S druge strane, sama činjenica da država prihvata XRP kao validan oblik plaćanja mogla bi ojačati njegovu legitimnost kao sredstva razmjene, što bi dugoročno moglo biti pozitivno za Ripple.

Pored toga, ovakav potez bi mogao otvoriti vrata sličnim rješenjima u budućim kripto-sporovima, gdje bi kompanije mogle predlagati plaćanje u digitalnim sredstvima umjesto u fiat valutama. To bi moglo postaviti važan presedan u pravnom tretmanu kriptovaluta.

Zaključak

Iako je ideja da Ripple izmiri presudu u XRP-u pravno i tehnički intrigantna, njena realizacija zavisi od SEC-a i američke državne blagajne. Ako bi država smatrala da je to u njenom interesu, mogućnost postoji. Međutim, s obzirom na kaznenu prirodu presude i regulatorne izazove, vjerovatnije je da će Ripple ipak morati platiti kaznu u američkim dolarima.

U svakom slučaju, ovaj scenario otvara važna pitanja o ulozi kriptovaluta u pravnim i finansijskim okvirima, kao i o mogućnosti da digitalna sredstva budu korišćena kao zvanično sredstvo plaćanja u budućim regulatornim odlukama.