Oni koji znaju — da se ne predajemo.

Ne vide šta nosimo u sebi

Oni vide samo ono što žele da vide.

Vole da nas posmatraju kad padamo.

Vole da nas broje među izgubljenima.

Vole da nas svrstaju među poražene.

Ali ono što ne vide je ono najvažnije.

Ne vide vjeru koju nosimo duboko u sebi.

Ne vide upornost koja ne zavisi od spoljnog svijeta.

Ne vide srce koje kuca jače svaki put kad pomislimo da smo na ivici.

Zato nas potcjenjuju.

Zato misle da će nas par poraza slomiti.

Zato misle da će nas težina puta natjerati da dignemo ruke.

Ali mi znamo: svaki pad je samo nova prilika da se uzdignemo još jači.

Ne razumiju za šta se borimo

Oni misle da se borimo za novac.

Za slavu.

Za priznanja.

Ne razumiju da se borimo za nešto veće.

Za pravo da budemo svoji.

Za pravo da sami krojimo svoje puteve.

Za pravo da ne zavisimo od sistema koji nam ne želi dobro.

Borimo se za svijet gdje djeca neće odrastati kao robovi dugova.

Borimo se za slobodu koja nije samo riječ, nego način života.

Naša borba nije trenutna.

Naša borba nije moda.

Naša borba je vjekovna. I ne staje.

Mi se ne predajemo — čak i kad sve izgleda izgubljeno

Biće dana kad će izgledati da je sve protiv nas.

Biće dana kad će nas izdati oni kojima smo vjerovali.

Biće dana kad će nam se putevi zatvarati pred nosom.

Ali ni tada se ne predajemo.

Jer poraz nije kad padneš — poraz je kad odustaneš.

Mi padamo, ali se dižemo.

Mi gubimo bitke, ali ne gubimo rat.

Mi trpimo udarce, ali svaki novi nas gradi, ne ruši.

Naša snaga nije u tome da nikada ne osjetimo bol.

Naša snaga je u tome da nikada ne dozvolimo bolu da nas slomi.

Oni ne znaju, ali će naučiti

Doći će dan kad će shvatiti.

Kad im više neće biti smiješno što nismo odustali.

Kad shvate da snaga ne dolazi iz moći, već iz upornosti.

Doći će dan kad će nas pitati:

Kako ste uspjeli?

Kako ste izdržali?

I tada ćemo samo mirno reći:

Nismo se predali.

Ne zato što smo bili jači od svega.

Nego zato što smo vjerovali da ono što branimo vrijedi više od svih muka koje smo prošli.

I zato, kad krene da lomi, kad krene da boli, kad svi oko tebe kažu “dosta je” —

ti samo sjeti se: Oni ne znaju da se ne predajemo.

A mi — mi ćemo i dalje hodati.

Tiho. Uporno. Nezaustavljivo.

Jer nas ne vodi trenutak.

Vodi nas vječna vatra slobode u našim grudima.