Što se događa s altcoinima?
Kada se govori o kriptovalutama, većina ljudi pomisli na Bitcoin i Ethereum. No ispod površine glavnih projekata postoji ogroman broj manjih kriptovaluta – tzv. altcoina – koje često završavaju s velikim padom vrijednosti, gubitkom povjerenja i zbunjenim ulagačima. U ovom članku objašnjavamo kako i zašto se to događa, i zašto problem nije u „slučajnim greškama“, već u duboko ugrađenim obrascima manipulacije.
1. Tajna Prodaja Tokena: Kako veliki igrači kupuju jeftinije – i prodaju malima
Zamislite da neka nova kriptovaluta planira izaći na tržište. Prije nego što je itko može kupiti na burzi, njezin tim kontaktira velike investicijske fondove i pojedince – i nudi im priliku da kupe token daleko ispod buduće javne cijene. Ova praksa zove se OTC prodaja, što znači da se transakcije događaju izvan burze, tajno, bez znanja javnosti.
Ti investitori dobiju, recimo, milijune tokena za 0.01 USD, dok će token kasnije biti lansiran po 0.10 ili 0.20 USD. Velika razlika, zar ne?
Onda tim uzme novac dobiven iz tih privatnih prodaja i unajmi market makere – profesionalne „trgovce“ koji pomoću algoritama postavljaju veliki broj naloga za kupnju i prodaju na burzi. Na taj način stvaraju privid da se puno trguje tim tokenom i da postoji „zdrava“ potražnja.
Ali to je – kulisa.
Mali ulagači vide da token ima volumen i potražnju, pa ga počnu kupovati po višim cijenama. No kad veliki ulagači zaključe da su ostvarili dobit, oni počnu prodavati svoje jeftino kupljene tokene – i to često bez da itko zna tko to radi. Kad oni završe s prodajom, cijena se sruši – i mali ulagači ostaju s gubitkom.
Drugim riječima: retail kupuje skupo, a veliki igrači prodaju jeftino kupljeno – uz vašu pomoć.
2. Token kao Proizvod, a ne kao Tehnologija: Zašto altcoini nemaju svrhu
U idealnom svijetu, kripto projekt bi trebao prvo izgraditi proizvod – npr. decentraliziranu aplikaciju, protokol za financije, mrežu za pohranu podataka – pa tek onda lansirati svoj token, ako mu je uopće potreban.
Ali u današnjem altcoin ekosustavu događa se upravo suprotno. Token postaje prvi i jedini „proizvod“ koji projekt lansira.
Cilj nije izgraditi nešto korisno, nego stvoriti dobar marketing – najčešće u obliku:
- sjajnog whitepapera (dokumenta koji često samo lijepo zvuči),
- viralnog Twitter narativa,
- privlačnog loga i brenda.
Kad projekt uspije prikupiti interes fondova, pokreće TGE (token generation event) i lista se na burzu. Produkt u to vrijeme ili ne postoji, ili je u povojima.
To znači da tokeni postoje ne zato da služe nečemu, već zato da se mogu trgovati, napuhati cijenu i prodati. Ulagači kupuju token koji u tom trenutku ima nultu upotrebu – ali visoka očekivanja. To je recept za razočaranje.
3. Umjetna Slika Tržišta: Kako se stvara lažna likvidnost
Kad otvorite stranicu burze i pogledate neki altcoin, možete vidjeti koliko ljudi kupuje i prodaje. To izgleda kao „živo“ tržište. Ali većinu tog prometa i naloga ne postavljaju stvarni korisnici – već market makeri.
Njihov posao nije da investiraju ili koriste token – nego da održavaju privid likvidnosti. Postavljaju niz naloga za kupnju i prodaju kako bi izgledalo kao da je tržište duboko i stabilno.
U stvarnosti, kad netko pokuša prodati veću količinu tokena – ti nalozi nestanu, i cijena pada. To je zato što ti „nalozi“ nisu pravi – nego samo taktički postavljeni za izgled.
Nadalje, kada počne pad, često ulaze i derivativni trgovci – koji koriste leverage (polugu). Ako burza primijeti da mnogi ulagači brane neku cijenu – algoritmi često potaknu tzv. prisilne likvidacije, čime još više guraju cijenu prema dolje.
Tada nastaje panika, povlačenja, pad povjerenja – a vrijednost tokena može pasti 80–90% u samo nekoliko dana.
4. Previše Tokena, Premalo Kupaca: Zašto se altcoini međusobno guše
Trenutačno se svaki tjedan lansira desetine novih altcoina. Svaki tvrdi da je „inovativan“, da koristi najnoviju tehnologiju, da je „prvi u svojoj niši“. Ali broj ulagača koji zaista kupuju s namjerom dugoročnog držanja – ostaje isti ili čak pada.
Rezultat toga je prevelika ponuda i premala potražnja.
Kako bi se izborili za pažnju, projekti pribjegavaju trikovima:
- dijele tokene „besplatno“ kroz airdropove (koji se odmah prodaju),
- lansiraju staking opcije s visokim prinosima (koji nisu održivi),
- plaćaju influencerima i plaćenim recenzijama.
To stvara površni hype koji traje nekoliko dana ili tjedana – i onda nestane. Token gubi 60–90% vrijednosti jer nije bilo stvarne potražnje, samo kratkotrajni val interesa. U međuvremenu, izlaze novi tokeni koji ponavljaju isti obrazac.
Ulagači koji ne razumiju ovaj ciklus stalno upadaju u iste zamke – jer svaki put novi token izgleda „drugačije“, ali ponaša se isto.
5. Tehnologija u Drugom Planu: Od stvarnog napretka do marketinškog trenda
U ranijim fazama kripto razvoja, projekti su zaista pokušavali riješiti tehničke probleme: skalabilnost mreža, decentralizacija, sigurnost, interoperabilnost… Danas, većina altcoina koristi već postojeće tehnologije – ali se pokušava prodati kroz nove marketinške etikete.
Primjeri toga su:
- „Mi koristimo umjetnu inteligenciju u DeFi-u“
- „Mi tokeniziramo realnu imovinu na blockchainu“
- „Naš token pokreće fizičku infrastrukturu kroz decentralizaciju“
Na papiru sve zvuči sjajno. No kad zagrebete ispod površine, često se radi o prototipu, kopiji već postojećeg koda ili nerealiziranoj ideji.
U stvarnosti, nema korisnika, nema transakcija, nema prihoda. Samo marketing i nada da će netko „uletjeti“ i kupiti token.
Problem je što ulagači s vremenom počinju prepoznavati obrazac. Svaka nova marketinška fraza traje kraće i ima manji efekt. Povjerenje slabi – i tržište postaje igra preživljavanja u kojoj većina tokena propada jer nema stvarnu upotrebu.
Zaključak: Što sad?
Altcoin tržište, kakvo danas poznajemo, nije nastalo slučajno. Nastalo je kroz sustav u kojem:
- veliki igrači kupuju jeftino,
- mali ulagači kupuju skupo,
- tehnologija se žrtvuje za marketing,
- a vrijednost tokena ne ovisi o korisnosti, već o percepciji.
To je sustav koji koristi asimetriju informacija i kapitala.
Ako se nešto ne promijeni, cijeli altcoin prostor mogao bi se srušiti sam u sebe – pod težinom vlastite lažne slike.
Što treba promijeniti?
Za zdravije tržište, nužno je da:
- Tokeni imaju jasnu i transparentnu distribuciju – bez tajnih popusta za fondove.
- Projekti razviju proizvod prije listanja, a ne obrnuto.
- Market makeri imaju ograničenu ulogu i moraju djelovati transparentno.
- VC fondovi budu podložni vremenskim zaključavanjima svojih tokena – bez izlaza unutar prvih 6–12 mjeseci.
- Upravljanje projektima se prebacuje na DAO modele, gdje zajednica ima pravo glasa.
Mario Jaklenec
