Samo sam – odmarao. I to od svega.

Deset dana bez vas, bez crypta, bez chartova, bez YouTubera koji svakog jutra drže prodike kako će sad, evo baš sad Bitcoin na 100.000 ili na 10.000 dolara, zavisi od njihove jutarnje kafe i raspoloženja.

Da vam kažem iskreno – osjećam se kao preporođen.

Bez stresa. Bez nepotrebnih informacija. Bez tuđih emocija koje ti nesvjesno pređu na dušu dok skroluješ kroz hiljade i hiljade neprovjerenih mišljenja.

Što bi mi u Bosni rekli: ah meraka u večeri rane.

Ustajanje bez gledanja u cijene. Dan bez prisluškivanja marketa šta hoće da mi šapne. Noći bez razmišljanja da li ću sutra biti milioner ili će sve otići u dim.

Čovječe, ovo je pravo bogatstvo koje malo ko u crypto svijetu više razumije – imati mir.

I sad, kad sam se vratio, hajde da vidimo šta se to desilo dok mene nije bilo?

Palo nešto? Naraslo? Bila još koja “hitna analiza”?

Neki novi token za 100x obećanja?

Ili ste opet svi po starom – nervozni, nestrpljivi, puni “vjerovanja” koje traje do prvog crvenog svijećnjaka?

Da vam nešto kažem: ništa se nije promijenilo, osim što sam ja promijenio sebe.

Market će uvijek disati svojim ritmom, gore-dole, kao plima i oseka.

Ne vrijedi se kidati.

Ne vrijedi živjeti samo za sljedeći pump ili dump.

Vrijedi čuvati sebe.

Vrijedi odmoriti.

Vrijedi pobjeći od buke makar na deset dana i vratiti se jači.

Jer istina je jednostavna – u crypto svijetu, kao i u životu, oni koji izdrže najduže, oni pobjeđuju.

Toliko za sad od mene, crypto tračare.

Vraćam se polako, ali ovaj put sa glavom na ramenima i sa srcem koje zna šta vrijedi, a šta ne.

P.S.

Ako vam je teško, ako osjećate da vam je svega preko glave – ugasite sve na par dana.

Svijet se neće srušiti, a vi ćete pronaći sebe opet.

I vjerujte mi – vrijedi.