U svijetu gdje je informacija moć, a manipulacija svakodnevica, bijeg od mainstrim medija postaje više nego samo lična odluka – postaje oblik duhovne i intelektualne samozaštite. Nikada u istoriji čovječanstva nismo imali pristup tolikoj količini informacija, ali nikada istovremeno nismo bili toliko obmanjivani. Televizije, dnevne novine, portali i “veliki” informativni kanali na društvenim mrežama često ne služe više kao sredstva objektivnog informisanja, već kao alat ideološke kontrole, propagande i oblikovanja svijesti masa.
U osnovi, većina medijskih giganata danas funkcioniše po principu centralizovane moći. Nisu to više nezavisni glasovi novinarstva, već PR instrumenti moćnih korporacija, banaka, farmaceutskih lobija, vojno-industrijskog kompleksa i političkih interesa. Umjesto da istražuju istinu, novinari sve češće postaju naratori unaprijed napisanih scenarija. Umjesto pitanja zašto, dobijamo samo kako treba misliti.
Zato ljudi sve češće biraju bijeg. I to nije kukavičluk – to je prepoznavanje istine. Kada sistem konstantno guši autentične glasove, kada su cenzura i “fact-checkeri” brži od istine, kada su svi alternativni pogledi prozvani “teorijama zavjere”, onda nije čudo što sve više ljudi odbacuje televizore, gase notifikacije, brišu aplikacije velikih medijskih kuća i okreću se direktnim, nezavisnim izvorima.
Mainstrim mediji hrane strah. Šire paniku. Rade u ritmu političkih izbora, pandemijskih mjera, ekonomskih “kriza” i ratnih operacija. Svaka vijest je pažljivo birana, svaka izjava namjenski plasirana, svaki naslov emocionalno nabijena manipulacija. Dok ljudi misle da su informisani, zapravo su zatrovani. Umjesto da uče da misle, oni samo ponavljaju.
Bijeg od takvog svijeta ne znači bijeg od istine. Naprotiv – to je prvi korak ka njoj. To je izlazak iz “Matrixa”. To je odbijanje da budeš još jedan broj u statistici gledanosti. To je tvoj tihi bunt protiv toga da ti neko stalno govori kako treba da se osjećaš, šta da misliš i koga da mrziš. Kad prestaneš konzumirati otrov, tek tada počinješ da osjećaš ukus slobode.
Zato sve više ljudi otvara alternative: blogove, newslettere, YouTube kanale sa nezavisnim sadržajem, podcast emisije koje vode obični ljudi, ali sa dubokim razumijevanjem stvarnosti. Rastu zajednice koje dijele stvarne podatke, autentične priče i otvaraju prostor za dijalog, a ne monolog elite.
Naravno, bijeg od mainstrim medija zahtijeva odgovornost. Jer kada sam biraš izvore, moraš naučiti kako da razlikuješ istinu od dezinformacije. Ali ta sloboda izbora i odgovornost za svoje znanje – to je prava demokratija. To je ono što nikakav televizijski studio ne može da ti da.
Bijeg od mainstrim medija je bijeg ka sebi. Ka istini. Ka autentičnom pogledu na svijet. To nije izolacija, već oslobađanje. To nije ćutanje, već izbor da slušaš ono što vrijedi. To je prekid programiranja i početak razmišljanja.
Jer istina ne dolazi iz udarnog dnevnika. Istina dolazi iznutra. A kada više ne tražiš odgovore na ekranu, već ih tražiš u stvarnosti, onda si već pobjegao – ne od svijeta, već od laži koje ti žele prodati kao jedinu realnost.
Petar Miljić – Finansije za narod
“Samo onaj ko je slobodan od medijske buke, može stvarno čuti istinu.”
Za više ovakvih tekstova i edukaciju o stvarnim ulaganjima, prati
? www.kriptoentuzijasti.io
Gdje istina nije na prodaju.
