Obrazovanje je ključ napretka čovječanstva. Ali… šta ako je sistem koji nazivamo obrazovnim zapravo bio osmišljen ne da vas oslobodi – nego da vas veže? Ne da razvija vašu jedinstvenost – već da vas uniformiše, potčini i uklopi u sistem koji od vas pravi poslušnog radnika, a ne slobodnog čovjeka?

Da bismo razumjeli kako nas školski sistem pravi robovima, moramo se vratiti u kraj 18. vijeka – u doba kada je započela Prva industrijska revolucija i kada su elite shvatile da im za nove fabrike, vojske i birokratiju ne trebaju slobodni mislioci, već poslušni izvršioci.

Porijeklo problema: Pruski model školstva

Moderna škola nije nastala spontano, iz ljubavi prema znanju. Naprotiv. Jedan od prvih državnih školskih sistema u modernom obliku nastao je u Prusiji krajem 18. vijeka. Cilj nije bio prosvjećivanje naroda, već stvaranje poslušne, pouzdane i predvidive radne snage – radnika za fabrike, vojnika za ratove i činovnika za administraciju.

Ovaj pruski model je imao jasne ciljeve:

• Autoritet je iznad svega – djeca uče da slušaju nastavnika, kao što odrasli moraju slušati šefa.

• Standardizacija znanja – svi uče isto, bez prostora za kreativnost i kritičko razmišljanje.

• Podjela po uzrastu, ne po sposobnostima – kao na fabričkoj traci.

• Ocjenjivanje poslušnosti, ne mudrosti – dobri đaci su oni koji ne pitaju previše, ne sumnjaju i ne izlaze iz okvira.

Zvuči poznato?

Industrijska revolucija i potreba za “obrazovanim radnicima”

Sa širenjem industrije, vladajuća klasa je shvatila da ne može više računati samo na seljake i zanatlije. Trebali su joj ljudi koji znaju da čitaju uputstva, prate naredbe i ne postavljaju pitanja. Zato je škola preuzeta od strane države i pretvorena u instrument kontrole.

Obrazovanje je postalo alat proizvodnje radne snage. Nečega poput montažne trake za ljude. Cilj više nije bio razviti ljudski potencijal, već oblikovati ljude u jednake i zamjenjive dijelove sistema.

U učionici se uči kako da se sjedi osam sati, bez pitanja. Uči se da se izvršavaju naredbe autoriteta. Uči se da se znanje ne stiče kroz istraživanje i radoznalost, nego kroz pamćenje i polaganje testova. Sve ono što se očekuje od vas na radnom mjestu.

Danas: Škola kao priprema za doživotno robovanje

Ako mislite da se danas nešto promijenilo – prevarili ste se. Danas je školski sistem još perfidniji. Umjesto da se prilagodi vremenu brzih promjena, digitalne tehnologije i globalnih tokova, on i dalje forsira nastavni plan iz 19. vijeka. Djeca i dalje sjede u redovima, uče napamet definicije i pripremaju se za svijet koji više ne postoji.

Ali ono što i dalje postoji jeste dužničko ropstvo. Završite školu, upišete fakultet, uzmete studentski kredit, pa onda kredit za auto, pa stambeni kredit, pa kredit za renoviranje, pa kredit za preživljavanje… i tako u krug.

I sve vrijeme vam govore: „Budi zahvalan što imaš posao“, „Radi, ne pitaj“, „Obrazovanje ti je dalo šansu“.

Ali nije.

Dalo vam je ograničenje. Okove. Zatvor bez zidova, gdje ste slobodni – ali samo dok ne izađete iz redova.

A gdje su nestale prave vrijednosti?

Kada ste u školi posljednji put učili:

• Kako da izgradite vlastiti biznis?

• Kako funkcionišu porezi, inflacija, pasivni prihod?

• Kako da se nosite sa stresom, emocijama, odnosima?

• Kako da budete sretni, slobodni, ispunjeni?

Niste.

Učili ste napamet formule koje nikada nećete koristiti, imena rijeka koje možete naći za pet sekundi na internetu i teorije koje nemaju nikakvu praktičnu primjenu u životu. Učili ste da ćutite, slušate i ponavljate.

Šta je rješenje?

Rješenje nije uništiti školu, već promijeniti svrhu obrazovanja. Ljude treba učiti da:

• Misle kritički i kreativno

• Postavljaju pitanja i traže istinu

• Razvijaju talente, a ne samo da zadovoljavaju norme

• Shvate novac, sistem, dug, tehnologiju i budućnost

• Bude se iz matrice i shvate da nisu stvoreni da robuju

Svaki čovjek ima potencijal da bude slobodan, ali to počinje onog dana kada odbije da vjeruje da mu je škola dala slobodu. Jer ona vas nije oslobodila – ona vas je pripremila da budete korisni sistemu koji vas ne voli, ne cijeni i ne želi slobodne.

Zaključak

Ako mislite da je sloboda u diploma-ma, prevarili su vas. Ako mislite da je poslušnost vrlina – već ste rob. Školski sistem nije napravljen za vas, već za industrijalce, bankare i političare koji žele mirnu i predvidivu masu.

Obrazujte se – ali ne kroz sistem, nego izvan njega. Učite ono što vam daje snagu, moć i razumijevanje svijeta. Samo tako možete izaći iz lanca koji vam je stavljen još kada ste imali šest godina i prvi put sjeli u školsku klupu.

Jer vi niste broj. Niste zupčanik. Niste samo još jedan radnik.

Vi ste slobodno biće koje mora naučiti da misli slobodno. A to se u školi ne uči.