Od 90-ih godina prošlog vijeka, pa sve do danas, čini se da je ljudima lakše da se bave tuđim problemima, da komentarišu i analiziraju situacije u susjedstvu, nego da preuzmu odgovornost za svoj život i rješavanje sopstvenih problema. Umjesto da se bavimo razvojem i napretkom, previše energije trošimo na međusobne sukobe, optuživanja i traženje krivaca.

Pogled preko plota – kako smo postali društvo posmatrača?

Tokom ratnih godina na Balkanu, ljudi su se navikli da svoje probleme pripisuju drugima. Krivica se uvijek prebacivala na drugu stranu – susjedni narod, susjednu državu, političke protivnike ili strane sile. Ovaj način razmišljanja prenio se i u mirnodopska vremena, pa se danas često može čuti kako su „oni drugi“ uvijek odgovorni za naše probleme.

Koliko puta smo vidjeli da se društvo više bavi dešavanjima u drugoj zemlji nego što se suočava sa sopstvenim izazovima? Lakše je komentarisati nevolje susjeda, nego priznati da imamo problem sa korupcijom, lošim obrazovanjem, odlaskom mladih i ekonomskom stagnacijom. Ovakav mentalitet ne samo da nas sprječava da napredujemo, već nas drži zarobljenima u krugu međusobne netrpeljivosti i podjela.

Zatrovanost nacionalizmom – politički alat manipulacije

Posebno je zabrinjavajuće kako su mnogi sa kolektivnog Zapada, prvenstveno u Americi i Njemačkoj, zatrovani nacionalizmom do te mjere da više ne primjećuju u kakvom stanju se nalazi njihovo društvo. Umjesto da se bave rastućom nejednakošću, ekonomskim problemima, krizom identiteta i društvenom fragmentacijom, oni su usmjereni na širenje propagande i podsticanje sukoba u drugim dijelovima svijeta.

Njihovi mediji svakodnevno promovišu podjele i mržnju, uvjeravajući narod da su „neprijatelji“ uvijek negdje daleko, dok im se pred očima urušava sopstvena država. Nacionalizam je postao sredstvo kontrolisanja masa – umjesto da se narod pobuni protiv vlastite nepravde, on se usmjerava protiv imaginarnih protivnika koje mu serviraju političari i korporativni mediji.

Botovi kolektivnog Zapada – kako se za sitan novac širi mržnja?

Danas su društvene mreže postale poligon za širenje mržnje. Ljudi su, za par evra, dolara ili maraka, postali botovi kolektivnog Zapada, šireći propagandu i izazivajući sukobe umjesto da se bave sopstvenim životom. Umjesto da rade na sebi, ljudi provode sate na internetu, komentarišući političke teme, napadajući druge i dijeleći sadržaj koji im se servira iz propagandnih centara moći.

Pojedinci su spremni prodati svoju slobodu i integritet za sitan novac, pristajući da budu dio mašinerije koja podržava podjele i mržnju. Ova armija botova koristi društvene mreže kao oružje – targetirajući one koji pokušavaju promovirati zajedništvo i razumijevanje. Umjesto dijaloga i konstruktivne rasprave, sve se svodi na napade, diskreditaciju i sijanje straha.

Vrijeme je za buđenje – rješenje leži u nama!

Dok god se budemo bavili tuđim problemima umjesto sopstvenima, nećemo napredovati. Vrijeme je da se prestanemo baviti analiziranjem nevolja susjeda i da se okrenemo izgradnji sopstvenog društva. Moramo se osloboditi nametnutih narativa i propagande koja nas tjera da gledamo preko plota, umjesto da gradimo nešto vrijedno u svom dvorištu.

Rješenje nije u mržnji, već u zajedništvu. Umjesto da dijelimo i etiketiramo jedni druge, treba da pružimo ruku pomoći. Vrijeme je da prestanemo služiti kao alat u tuđim igrama i da se posvetimo rješavanju sopstvenih problema.

Podržimo jedni druge, pomozimo komšijama i prijateljima, radimo na sebi i svojim zajednicama. Jer na kraju dana, neće nas pamtiti po riječima mržnje koje smo ostavili na internetu, nego po dobrim djelima koja smo učinili za ljude oko sebe.