Kristin Lagard, predsjednica Evropske centralne banke (ECB), na ovogodišnjem Svjetskom ekonomskom forumu (WEF) u Davosu izjavila je rečenicu koja je prošla gotovo neprimijećeno u medijima: “Moramo ponovo formulirati ove akomodirajuće monetarne politike.”

Iako na prvi pogled djeluje kao suhoparna tehnička izjava, ona u stvari nosi duboko značenje koje se direktno tiče budućnosti finansijskog sistema, života običnih ljudi i globalnog ekonomskog smjera.

Prije nego shvatimo šta je Lagardova tačno poručila, hajde da razložimo šta sve ova rečenica znači.

Šta su “akomodirajuće monetarne politike”?

Akomodirajuća monetarna politika je pristup u kome centralne banke, poput ECB-a ili FED-a, svjesno kreiraju okruženje niskih kamatnih stopa i povećane likvidnosti kako bi podstakle ekonomski rast.

Drugim riječima: banke čine novac jeftinijim i dostupnijim kako bi ljudi i kompanije više trošili, ulagali i zaduživali se.

Ova politika je bila intenzivno korišćena nakon globalne finansijske krize 2008. godine, zatim tokom pandemije 2020–2021, kada su centralne banke “poplavile” svijet novcem da bi spriječile totalni kolaps ekonomije.

Rezultat?

Ogromna količina novca u opticaju, rekordno niske kamatne stope, ekspanzija duga — i naravno, eksplozivni rast cijena imovine (akcije, nekretnine, kriptovalute).

Ali svaka medalja ima dvije strane.

Ovakva politika dovela je i do visoke inflacije kakvu zapadni svijet nije vidio decenijama. Ljudi danas za isti novac mogu kupiti mnogo manje nego prije samo par godina.

Rast cijena hrane, energije, stanova, svega što je važno za život, direktna je posljedica prekomjerne akomodacije monetarne politike.

Šta znači “ponovno formuliranje” akomodirajućih politika?

Kada Kristin Lagard kaže da treba “ponovo formulirati” ove politike, ona zapravo priznaje da dosadašnji pristup više ne funkcioniše.

Drugim riječima, sistem koji su gradili decenijama (sve veći dug, sve više novca iz štamparija, sve niže kamate) došao je do svojih krajnjih granica.

Ponovno formuliranje znači:

• Preispitivanje načina kako se manipuliše kamatnim stopama

• Redefinisanje načina na koji se kontroliše inflacija

• Promjena načina kako se “ubrizgava” novac u ekonomski sistem

Moguće je da centralne banke žele uvesti potpuno novi sistem u kojem bi digitalne valute centralnih banaka (CBDC) zamijenile postojeći papirni novac, omogućavajući im potpunu kontrolu nad trošenjem i ponašanjem građana.

Dakle, iza ove rečenice krije se mogućnost potpunog redizajna monetarnog sistema kakav poznajemo.

Zašto je ova izjava važna?

Jer pokazuje da elite na vrhu znaju ono što običnim ljudima još uvijek niko nije otvoreno rekao:

Sistem zasnovan na neograničenom štampanju novca se urušava.

Inflacija nije “prolazna” kako su tvrdili 2021.

Rast duga država je neodrživ.

Povjerenje u valute poput eura i dolara polako ali sigurno erodira.

Oni traže novi okvir kako bi nastavili da kontrolišu ekonomske tokove — samo ovoga puta u digitalnom i mnogo strožijem obliku.

CBDC-ovi su samo jedan od mogućih pravaca, a uz njih dolazi i model “programiranog novca” gdje će potrošnja biti kontrolisana, ograničena, pa čak i vremenski uslovljena.

Zaključak

Kristin Lagard nam nije slučajno na WEF-u dala ovaj signal.

Njena rečenica je upozorenje da se ulazimo u novu eru.

Monetarna politika kakvu poznajemo iz 20. i početka 21. vijeka polako odlazi u istoriju.

Pred nama je period prilagođavanja, nesigurnosti i dubokih transformacija.

Za prosječnog građanina, to znači da će:

• Štednja u tradicionalnim valutama biti sve rizičnija

• Zaduživanje postajati teže i skuplje

• Pojaviće se novi oblici kontrole i nadzora nad privatnim finansijama

Vrijeme je da se probudimo i pripremimo.

Jer ono što dolazi neće biti samo “mala korekcija” – biće to potpuna promjena pravila igre.