Ovo decentralizovano uređenje opstaje već više od 16 godina.

Ali šta ako ta bezbjednost nije trajna? Šta ako temelj na kojem sve počiva polako počinje da se urušava?

Upravo o tome se radi u tzv. Security Budget Problemu (problemu budžeta bezbjednosti). On odlučuje da li je Bitcoin građen za vječnost ili ipak ima rok trajanja.

Čak ni najzagriženiji Bitcoineri često ga ne razumiju u potpunosti.

Dobrodošao/la na Bitcoin Reise – ovdje se bavim temama iz Bitcoin svijeta. Jednim klikom na “pretplati se”, već uskoro ćeš se lako snalaziti u Bitcoin džungli.

Šta je zapravo Security Budget Problem?

Radi se o problemu bezbjednosti Bitcoina. Budžet koji služi za osiguranje mreže smanjuje se u odnosu na ukupnu vrijednost mreže. Za nekoliko godina, to bi moglo postati ozbiljna prijetnja. Pogledajmo to detaljnije.

Rudari stavljaju na raspolaganje računarsku snagu kako bi “iskopali” nove Bitcoin blokove. Onaj ko pronađe važeći blok dobija nagradu: novoizdane Bitcoine – tzv. block subsidy (subvenciju bloka) – i transakcione naknade.

Trenutna subvencija iznosi 3,125 Bitcoina. Naknade variraju od bloka do bloka, ali trenutno čine samo mali dio ukupne nagrade.

Svakih 10 minuta dodaje se novi blok.

A svakih 210.000 blokova – otprilike svake 4 godine – subvencija se prepolovi (halving).

Kakve veze sve to ima sa budžetom bezbjednosti?

Budžet bezbjednosti je ništa drugo do nagrada po bloku – to je podsticaj za rudare da nastave ulagati resurse. Kao što je pomenuto, block subsidy se prepolovljava svakih 4 godine. Ako naknade ne porastu istim tempom, to znači da ukupni budžet bezbjednosti opada.

S druge strane, vrijednost mreže neprestano raste – svakih 10 minuta za novih 3,125 Bitcoina. U suštini, vrijednost mreže je ukupan broj izdatih coina. Trenutno ih je oko 19,9 miliona.

Dakle, budžet za osiguranje mreže postaje sve manji, dok vrijednost mreže postaje sve veća.

Da li je to problem?

Ima li Bitcoin problem? Ima li Bitcoin problem sa budžetom bezbjednosti?

Odgovor nije jednostavan.

Da, security budget problem – po definiciji – zaista postoji.

Budžet bezbjednosti u odnosu na vrijednost mreže kod Bitcoina zaista opada.

Ali tako je bilo oduvijek.

Godine 2009, kad je mreža pokrenuta, nagrada po bloku bila je 50 Bitcoina.

Vrijednost mreže, s druge strane, bila je manja od Vitalikovog obima bicepsa.

Do sada, to što se budžet smanjuje nije predstavljalo problem, a kamoli ozbiljnu prijetnju.

Da li će tako biti i u budućnosti – niko trenutno ne zna.

Činjenica je da transakcione naknade do sada nisu porasle.

Ako cijena Bitcoina takođe ne nastavi da raste, to znači da nagrada za rudare postaje sve manja.

Za nekoliko godina može doći trenutak kada rudari više neće moći da pokriju troškove opreme, održavanja i električne energije.

Tada će morati da isključe svoje uređaje, što bi dovelo do pada hashrate-a Bitcoina.

Ako se to desi u većem obimu, bezbjednost Bitcoina više neće biti zagarantovana.

51% napad tada bi mogao postati stvarnost.

Ali – kada bi uopšte moglo doći do tog trenutka?

Hajde da pogledamo tri različita scenarija i procijenimo da li je Bitcoin stvarno u opasnosti.

Scenarij 1: Usvajanje Bitcoina ne napreduje dalje.

Trenutno iznosi budžet bezbjednosti oko 3,2 Bitcoina po bloku.

Od toga 3,125 dolazi iz subvencije, a 0,075 iz transakcionih naknada.

To je za sada dovoljno da se mreža osigura.

Ali ako “odemo” četiri godine u budućnost – subvencija bi tada iznosila samo 1,5625 BTC.

Bez rasta transakcionih naknada, imali bismo novi budžet od oko 1,6 BTC po bloku.

Četiri godine kasnije, to bi palo na 0,8 BTC.

Još četiri godine kasnije – tek 0,4 BTC.

Vidiš kuda to vodi.

Već za deset godina, nagrada po bloku mogla bi biti toliko niska da rudari više ne bi mogli da nastave s radom.

Već za deset godina, Bitcoin bi mogao biti suočen s ozbiljnim sigurnosnim problemom.

Ali – mogu da te utješim.

Ovaj scenarij je najmanje vjerovatan.

Sve više učesnika ulazi u Bitcoin mrežu.

Dok su prije 10 godina to bili samo kompjuterski entuzijasti, danas su uključene i institucije i čitave države.

Izgleda da se Bitcoin sve više etablira kao svojevrsno digitalno zlato.

Scenarij 2: Bitcoin postaje digitalno zlato.

Realnost je da rudari svoje troškove za struju i održavanje plaćaju u tradicionalnim valutama.

Ako se subvencija prepolovi, ali se cijena Bitcoina udvostruči, to nema negativan uticaj na rudare – oni mogu nastaviti s radom bez problema.

U prethodnim godinama, cijena Bitcoina se čak više nego udvostručila.

Nagrada za rudare se zbog toga nije smanjila, već povećala.

Zlato trenutno ima tržišnu kapitalizaciju koja je oko 13 puta veća od Bitcoinove.

Drugim riječima, ako Bitcoin dostigne sličnu tržišnu vrijednost kao zlato, onda bi moglo proći još najmanje četiri halvinga bez ikakvog negativnog uticaja na nagradu za rudare.

U tom slučaju, Bitcoin ne bi imao bezbjednosni problem ni u narednih 20 godina.

Uz to, znamo da do 2045. može da se desi mnogo toga.

Layer 2 rješenja mogu biti dodatno razvijena i olakšati korišćenje Bitcoina.

Postoji čak šansa da digitalni novac postane globalno preferirano sredstvo plaćanja.

Možeš već da zamisliš šta bi to značilo.

Ako bi Bitcoin bio priznat kao sredstvo plaćanja širom svijeta, blokovi bi uvijek bili puni.

Vrlo vjerovatno, u blockchainu bi tada postojale samo transakcije institucija i država – onih koji zaista trebaju sigurne, neometane i decentralizovane isplate.

Ali pošto je prostor u bloku ograničen, svi bi morali da se takmiče za njega.

Drugim riječima, transakcione naknade bi otišle u neslućene visine.

Tada ne bismo imali nikakav bezbjednosni problem.

Lično ne mislim da će problem budžeta bezbjednosti u dogledno vrijeme predstavljati opasnost.

Sve više rudara se priključuje mreži, a hashrate neumoljivo raste.

Već smo dostigli jedan Zeta-hash po sekundi – to je 1.000 Exa-hash-a, odnosno trilion pokušaja svake sekunde, kako bi se pronašao sljedeći važeći blok.

Pored toga, rudarenje se danas ne koristi više samo za dobijanje blok nagrada.

Državne energetske kompanije koriste mining da bi balansirale energetsko opterećenje.

Deponije koriste mining da bi smanjile emisije metana.

Pojedinci koriste rudare da bi zagrijavali svoje stanove.

A šta ako se ovi slučajevi upotrebe u budućnosti još prošire?

Vrlo vjerovatno da bi tada diskusija o budžetu bezbjednosti potpuno nestala.

Bitcoin i rudarenje bi tada jednostavno postali normalan dio svakodnevnog života.

Scenarij 3: Bitcoin dobija dodatni inflatorni mehanizam.

Zamisli da svi raniji scenariji zakažu.

Bitcoin postane toliko vrijedan da rudari više ne mogu da ga obezbijede, jer nagrada po bloku nije dovoljna.

Šta ako se zajednica tada odluči za promjenu monetarne politike?

Naime, moguće je uvesti minimalnu, stalnu inflaciju, recimo 0,5% godišnje, čime bi se obezbijedila stalna nagrada za rudare – i time osigurala bezbjednost mreže.

Da li bi to narušilo ideju Bitcoina kao ograničene valute sa maksimalno 21 milion coina?

Da.

Ali da li bi to možda bio manji kompromis, u poređenju sa rizikom da cijela mreža postane nesigurna?

Mnogi tvrde da bi to mogla biti razumna mjera.

Naravno, ovakva promjena zahtijevala bi ogromnu podršku zajednice, a znamo koliko su Bitcoineri konzervativni po pitanju pravila protokola.

Međutim, čak i ako bi se to desilo za 20 ili 30 godina – niko ti ne može sa sigurnošću reći kako će izgledati globalna ekonomija tada, niti koje će vrijednosti dominirati.

Možda će tada očuvanje mrežne bezbjednosti imati prednost nad fiksnim monetarnim pravilima.

U svakom slučaju – bez obzira koji scenarij se realizuje – jedno je jasno:

Security Budget Problem nije hitna prijetnja.

To je dugoročna tema o kojoj treba razgovarati i razmišljati.

I kao što je često slučaj s Bitcoinom – vrijeme će pokazati.